Poštovane profesorice i poštovani profesori, drage kolegice i kolege,

ovim Vas putem srdačno pozivamo da svojim dolaskom podržite znanstveni skup, XXII. Dies historiae, koji će se održati 19. i 20. ožujka 2025. godine na Fakultetu hrvatskih studija. Znanstveni skup tradicionalno se održava svake godine u organizaciji Društva studenata povijesti „Ivan Lučić – Lucius“, a ovogodišnja tema skupa je: „Težak hrani crva i cara – povijest sela“.

Kao što je Henri Mendras istaknuo, selo je svijet za sebe u smislu autarkičnosti na kulturnoj, ekonomskoj i duhovnoj razini. Iako je seosko gospodarstvo proizvodilo dovoljno za vlastite potrebe, ono je ujedno bilo nužan čimbenik prehranjivanja vlastelinstva ili grada što se napose može očitati u staroj narodnoj poslovici „težak hrani crva i cara“. U tome je smislu selo od izuzetne važnosti za „vanjske strukture“, a propadanje sela svakako je imalo dalekosežne ekonomske, demografske i društvene posljedice što se ponajbolje vidi iz primjera Slavonije tijekom osmanskih osvajanja.

Ono ima specifična shvaćanja prostora i vremena. Tijekom povijesti, sela su bila organizirana uz prostorno i resursno povoljna područja, a vrijeme je bilo percipirano sukladno prirodnom vremenu (izlaskom i zalaskom sunca). Usto, koncepcija slobodnog vremena kod seljaka nije postojala, on je uvijek imao radnih obaveza poput rada na polju, obaveza sa stokom ili drugih obaveza prema feudalcu. On je ujedno oblikovao kulturni pejzaž prostora kroz način interakcije s okolišem, no oblici prostora mogli su također odrediti pogodnu gospodarsku djelatnost, običaje ili infrastrukturu sela.

Seljačka društva nastupaju s tradicionalnim vrijednosnim sustavom, a prema tome cijene svoje običaje koji su utkani u njihov identitet zajednice što se napose očituje u staroj narodnoj poslovici „bolje da propadne selo, nego običaji“. Njihov se identitet kroz povijest svakako mijenjao i oblikovao putem prilagodbe gospodarskim i političkim okolnostima. Posebni su slučajevi bili u kojima dolazi do prodiranja legitimne strukture moći u malu sredinu s vlastitim običajnim pravom, a selo je razvilo različite strategije i taktike u svrhu suočavanja s potonjima. Takvi mehanizmi svojstveni selu poput susjedskog „dobrotinstva“ (uzajamne susjedske pomoći) ili iskustva poput „kolektivne patnje“, bili su čimbenici stvaranja visokog stupanja društvene kohezije i solidarnosti. Naravno, nerijetko su nametnuti zakonski okviri bili kodifikacije običajnog prava poput najpoznatijeg primjera za ove prostore – Verböczyjeva Tripartituma.

Seljačko društvo prvenstveno je društvo međusobnog poznavanja, u kojem svatko svakoga zna. Sukladno tom društvenom odnosu, u kojem su obrasci ponašanja i uloga unaprijed utvrđeni, dolazi do samoreguliranja ponašanja pojedinaca kao nužnost trenutka jer u konačnici „što će susjed reći?“ na odstupanje od norme. Karakteristična osobitost takve zajednice predstavljala je zatvorenost prema vanjskom sistemu (ali ne i izoliranost) odnosno prema nečemu „stranom“. U tome se smislu postavlja dihotomija „mi“ i „oni“ kao fundamentalna baza utvrđivanja vrijednosnog sustava, običaja i profila seoskog društva jer ipak pored uspostavljene tradicije potreban je konstrukt „drugog“ u svrhu određivanja obrasca. Ova polarnost proizlazi upravo iz percepcije na „sebe“ odnosno onog imaginarnog što je podruštvljeno. U svrhu poznavanja „drugog“ javlja se određena proturječnost – prema svakom strancu u selu pristupa se gostoljubivo, dok percepcija prema drugim selima, kulturama ili strukturama ostaje hladna, pogrdna i suzdržana.

U povijesti se iz više primjera može uvidjeti kako se selo u razdoblju prilagodbe aktualnom ekonomskom sustavu suočavalo s mnogim poteškoćama. Najznačajniji su primjeri nakon ukidanja feudalizma, a kasnije i tijekom ulaska seljačkog gospodarstva u kapitalističke odnose. U dobu globalizacije, selo je počelo poprimati urbane elemente čime se drastično promijenila socioekonomska struktura, a ono prestaje biti autarkično. Postmoderna uključuje sve pojedince društva u njihovom sastavu potrošača što se naročito odnosi i na aktualni trend propadanja sela. Seljačko društvo kao proizvođači odmiču se od svoje proizvodnje iseljavanjem u grad, u kojem postaju jedni od potrošača. Stoga, tema je od izuzetne aktualne važnosti s obzirom na visoki stupanj deruralizacije u Republici Hrvatskoj i diljem svijeta.

Dakle, cilj znanstvenog skupa je kroz povijesnu, antropološku, sociološku, demografsku i dr. analizu prikazati različite aspekte sela, seoskog života te seljačkog društva.

Plakat skupa u PDF formatu.

Program skupa u PDF formatu.